Zimske radosti

Ponovo nam dolazi hladno doba godine, sa svim svojim lijepim i nešto manje lijepim trenucima.
Većina se naših kavalira voli igrati na snijegu, naročito svježem pršiću – no kako se nose sa mokrim snijegom, izlaskom na skliske i posoljene pločnike, dosadnim kišama i obaveznim izlascima iz toplih, grijanih soba na ledeni zrak? Možda je bolje pitanje, što mi možemo (i trebamo) napraviti da i njima i sebi olakšamo neugodne situacije.

 

blg007 01

 

 Zimske šetnje: psi moraju obavljati nuždu vani, dakle minimalna tri izlaska dnevno i dalje su na dnevnom rasporedu. No ona jedna 'prava', duga šetnja, ako je ikako moguće trebala bi biti u toplije i svijetlo doba dana. Zimi je i njima svijetlo itekako potrebno, pa ako nikako drugačije ne ide, svakako iskoristite vikende da barem malo 'natoče' sunce.


Kaputići:
Kod nas vrijedi nepisano pravilo da se kaputići oblače kada vanjska temperatura padne ispod nule. Vidim da nekima postane hladno i na malo višim temperaturama (cca 5oC), no u pravilu gledam na razliku između sobne i vanjske temperature; mislim da je temperaturna razlika od nekih 20oC sasvim dovoljna da napravi i psima koji imaju gusto krzno probleme sa dišnim putovima.
Kaputića ima raznih: od onih sa nogavicama (skafandera), do pletenih i izrađenih od mekanih materijala za trenirke. Kod nas se za zimu koriste kaputići napravljeni kao plaštevi, koji pokrivaju leđa (do korijena repa) i prsa te čim više trbuha. Nije loše ako se malo spuštaju i štite i ramena.
Skafanderi izrađeni od vodonepropusnog materijala idealni su za jesensko i kišno vrijeme jer puno bolje štite noge i zastavice na nogama, ali i više pokrivaju trbuh pa se kavalir koliko ne zaprlja na kratkoj jutarnjoj šetnji (koja je često prije odlaska na posao, školu, ili neke druge obaveze) te je jutarnje čišćenje i sušenje puno lakše i brže. Loše strane skafandera su što ih psi uglavnom ne vole, ne osjećaju se ugodno i vrlo često čak i odbijaju hodati u njima. Svakako provjerite da li je pas možda narastao od prošle sezone, malo se udebljao pa mu skafander i nogavice onemogućavaju slobodno kretanje – to mu sigurno neće omiliti odjeću.
U južnim krajevima gdje nema snijega ali su česti jaki vjetrovi i kiša, kaputić ne treba toliko grijati ali treba biti od nepropusnog materijala.
Za one koji su navikli na snoodove, po kiši se čak može staviti i snood od istog materijala kao i skafander (treba štititi od kiše), tako da ni uši ne treba sušiti po povratku kući.

blg007 02


Šape: Zimsko je doba kada svakako treba dobro održavati šape: nokti trebaju biti dobro podrezani da se jastučići mekušja ne razdvajaju pritiskom šape na hladnu površinu. I dlake među jastučićima treba dobro podrezati (ako je ikako moguće čak i potpuno obrijati) da se ispod šape ne stvaraju grumeni leda. Čak i šlapice bi bilo dobro uredno podrezati (naprijed tako da tek pokrivaju nokte, odozada do gazišta) – da se dlake ne vuku po tlu i ne kupe sol, vlagu ili čak led.
Prije svakog izlaska zaštitite ima mekuši vazelinom, Zagrebačkim melemom ili nekom još boljom zaštitnom kremom. Na čizmice se svi oni jako teško naviknu, a i na gradskim zimskim temperaturama im to nije nužno potrebno, no treba ih zaštititi prvenstveno od soli koje zimi ima na svakom pločniku i svakoj cesti. Zato je bitno da se jastučići drže čisto, prije šetnje zaštite vazelinom, poslije šetnje očiste (baby maramice su vrlo dobre za brzo čišćenje, iako je bolje oprati i dobro osušiti šape). Povremeno prije spavanja trebalo bi u tankom sloju namazati mekuši hranjivom kremom (može i kokosovim uljem) da ne raspucaju.